Razumijevanje prosperiteta

08.03.2010

Da bi bolje razumjeli prosperitet, moramo preispitati pretpostavke ljudske prirode kao robova vlastitog interesa, i umjesto toga shvatiti da su fakulteti potrebni za izgradnju pravednijeg i održivog društvenog poretka—umjerenost, pravda, ljubav, razum, žrtva i služenje za opće dobro-su univerzalne sposobnosti koje treba uzgajati.

Promišljeni prosperitet: Osmišljavanje alternative do kulture konzumerizma

Doprinos Bahá’í Međunarodne zajednice 18. zasjedanju Komisije Ujedinjenih naroda o održivom razvoju

3. maj 2010
New York

Uzmemo li u obzir klimatske promjene, uništavanje okoliša, i sputavajuće krajnosti bogatstva i siromaštva, transformacija od kulture nesputanog konzumerizma do kulture održivosti je uzela maha uveliko zahvaljujući naporima organizacija civilnog društva i vladinim agencijama širom svijeta. Pored informativne politike i „zelenije tehnologije“, transformacija će zahtijevati žarki pregled našeg razumijevanja ljudske prirode i kulturnih okvira koji vode institucije vlasti, poslovanja, obrazovanja i medija širom svijeta. Pitanja o tome šta je prirodno i pravedno trebaju biti kritički preispitana. Pitanje održive potrošnje i proizvodnje, pod razmatranjem Komisije, morat će biti razmatrana u širem kontekstu bolnog društvenog reda—okarakterisanog nametanjem, nasiljem, sukobim i nesigurnošću—kojeg je dio.

U svom doprinosu Komisijskom pregledu 10-ogodišnjih okvira programa1 o održivoj potrošnji i proizvodnji, Baha’i međunarodna zajednica bi željela, prvo, da pokaže prednosti razvijanja ovih Okvira, i drugo—u skladu s vizijom gore navedenom—identificirati pitanja koja zahtijevaju daljnju razradu. U smislu njihovih prednosti: Okvir razmatra ekonomske, društvene i ekološke aspekte tranzicije prema održivoj potrošnji i proizvodnji, a time se razbija dugogodišnja kompartmenizaciju tih domena2; prepoznaju se unutarnje veze među temama Okvira (npr. obrazovanje, izgradnja institucionalnih kapaciteta, sudjelovanje žena, primjena autohtonog znanja, i sl.)3; traženo je da se uključe dioničari iz cijelog svijeta putem regionalnih konsultacija; i pozivaju se svi članovi iz svih slojeva društva da postižu artikulirane ciljeve.

Ipak, s obzirom da Okvir nastoji promovisati promjenu prema održivoj potrošnji i proizvodnji—implicitno izazivajući kulturne norme i vrijednosti, koje je promovisao konzumerizam po svaku cijenu—brojni temeljni koncepti morat će biti ispitani i, u mnogim slučajevima, revidirani kako bi se unaprijedili ciljevi. Uključeni su koncepti ljudske prirode; razvoja (i prirode napretka i prosperiteta); o prirodi i uzrocima nedavnih ekonomskih kriza; koncepti tehnološkog razvoja; i sredstava i krajeva obrazovnih procesa. Pozivamo druge koji aktivno rade na promovisanju održive potrošnje i proizvodnje da surađuju s nama u dijalogu o tim temeljnim pitanjima kako bi učili iz perspektiva i iskustava jedni od drugih i kolektivno unaprijedili napore za izgradnju pravednog i održivog društva.

Ljudska priroda

Pitanje ljudske prirode ima važno mjesto u diskursu održive potrošnje i proizvodnje, jer nas potiče da se ponovo zapitamo, na najdubljoj razini, ko smo i što je naša svrha u životu. Ljudsko iskustvo je suštini duhovno u prirodi: ono je ukorijenjeno u unutarnjoj stvarnosti—ili kako neki nazivaju ‘duša’—što svi zajednički dijelimo. Kultura konzumerizma, međutim, ima tendenciju da da smanji broj konkurentnih, nezasitnih potrošače robe i broj predmeta manipulacije od strane tržišta. Najčešće podržani pogledi pretpostavljaju da postojanje svojeglavih sukoba između onoga što ljudi stvarno žele (tj. konzumirati više) i što je potreba čovječanstva (tj. pravedniji pristup resursima). Kako, onda, možemo riješiti paralizirajuću kontradikciju da, s jedne strane, želimo svijet mira i blagostanja, dok, s druge strane, veliki dio ekonomske i psihološke teorije opisuje ljude kao robove vlastitih interesa? Fakulteti koji trebaju izgraditi pravedniji i održiviji društveni poredak—umjerenost, pravdu, ljubav, razum, žrtvu i službu općem dobru—prečesto su bili odbačeni kao naivni ideali. Ipak, to, i još kvalitete koje moraju biti prisutni kako bi se prevladale osobine ega, pohlepe, apatije i nasilja, koje su često nagrađivane na tržištu i od strane političkih snaga koje vode trenutne obrasce neodržive potrošnje i proizvodnje.

Vizija razvoja

Na sličan način, artikulacija vizije održivosti mora isplivati iz javnog razgovora o prirodi i svrsi ljudskog razvoja i iz uloga koje su dodjeljene protagonistima.

Baha’i Međunarodna Zajednica razumije prijelaz na održivu potrošnju i proizvodnju, kao dio globalnog poduzetništva koje omogućuje svim pojedincima da ispune svoju dvojaku svrhu, a to je da razviju svoje inherentne potencijale i pridonose poboljšanju šire zajednice. Nije dovoljno shvatiti održivu potrošnju i proizvodnju kao stvaranje mogućnosti za one koji žive u siromaštvu, kako bi im se obezbijedile osnovne životne potrebe. Suprotno tome, s razumijevanjem da svaki pojedinac daje svoj doprinos kako bi se izgradio pravedniji i mirniji društveni poredak, ovi procesi moraju biti raspoređeni na način koji omogućuje njemu ili njoj da međusobno obnašaju zaslužene uloge kao produktivni članovi društva. Unutar takvog okvira, održiva potrošnja i proizvodnja mogla bi se okarakterizirati kao procesi koji osiguravaju materijalne, društvene i duhovne potrebe čovječanstva kroz generacije i omogućavaju svim ljudima da učestvuju u tekućem napredovanju društva.

Napredak na nivoima tehnologije i politike sada treba da bude popraćen javnim dijalogom—među ruralnim i urbanim stanovništvom; među materijalno siromašnim i imućnim; između muškaraca, žena i mladih ljudi—na etičkim temeljima potrebne sistematične promjene. Održivi društveni poredak se razlikuje, između ostalog, po etičkoj recipročnosti i balansu na svim nivoima ljudske organizacije. Relevantna analogija jeste ljudsko tijelo: tu, milioni ćelija surađuju kako bi ljudski život bio moguć. Zapanjujuća različitost oblika i funkcije ih spaja u cjeloživotnom procesu davanja i primanja. To predstavlja najviši izraz jedinstva u različitosti. Unutar takvog reda, pojam pravde je utjelovljen u priznanju da su interesi pojedinca i šire zajednice usko vezani. Potraga za pravdom u okviru jedinstva (u različitosti) pruža vodič za kolektivno razmatranje i odlučivanje i nudi sredstvo kojim jedinstvena misao i djelovanje mogu biti postignuti.

Završno, transformacija potrebna da bi se napravio pomak prema održivoj potrošnji i proizvodnji znači ništa drugo nego organsku promjenu u strukturi samog društva, kako bi se u potpunosti odražavala međuzavisnost cijelog društvenog tijela, kao i povezanost sa prirodnim svijetom koji je glavni oslonac. Među tim promjenama, od kojih su mnoge već fokus velikog javnog diskursa, su: svijest svjetskog građanstva; eventualni savez svih naroda integriranog sistema upravljanja s kapacitetom globalnih odlučivanja; uspostava struktura koje prepoznaju zajedničko vlasništvo čovječanstva nad zemljinim resursima; uspostavljanje pune ravnopravnosti muškaraca i žena; ukidanje svih oblika predrasuda; uspostavljanje univerzalne valute i drugih povezujućih mehanizama koji potiču globalnu ekonomsku pravdu; usvajanje međunarodnog pomoćnog jezika kako bi se olakšalo međusobno razumijevanje; i preusmjeravanje masivnih vojnih izdataka ka konstruktivnim socijalnim završecima4.

Krize u trenutnom ekonomskom sistemu

Kao što je dobro poznato, dominantni model razvoja ovisi o društvu žestokih potrošača materijalnih dobara5. U takvom modelu, beskonačno rastuće razine potrošnje se određuju kao pokazatelj napretka i prosperiteta. Ova zaokupljenost proizvodnjom i akumulacijom materijalnih predmeta i udobnosti (kao izvorom smisla, sreće i društvenog prihvaćanja) je konsolidirala samu sebe u strukturama od moći i informacija do isključenja takmičarskih glasova i paradigmi. Nesputani uzgoj potreba i želja doveo je do sistema koji u potpunosti zavisi od prekomjerne potrošnje za nekoliko privilegovanih, time jačajući isključenje, siromaštvo i nejednakost, za većinu. Svaka sljedeća globalna kriza—bilo da je upitanju klima, energija, hrana, voda, bolest, financijski kolaps—otkriva nove dimenzije eksploatacije i svojstvenog ugnjetavanja u trenutnim obrascima potrošnje i proizvodnje. Potpuni su kontrasti između konzumacije luksuza i troškova pružanja osnovnih potreba: osnovno obrazovanje za sve košta 10 milijardi dolara6; još 82 milijarde dolara godišnje troši se na cigarete u SAD-u7. Iskorjenjivanje gladi u svijetu košta 30 milijardi dolara8; voda i sanitacija—10 milijardi dolara9. U poređenju, svjetski vojni budžet porastao je na 1,55 biliona dolara 200810.

Usko-materijalistički svjetonazor koji podupire velik dio modernog ekonomskog razmišljanja pridonio je degradaciji ljudskog ponašanja, ometanja porodičnog života i zajednica, korupcije javnih institucija, i iskorištavanja i marginalizacije velikog dijela stanovništva—žena i djevojaka posebno. Neosporno, ekonomska aktivnost i jačanje ekonomije (proces koji može uključivati, ali nije sinoniman, ekonomski rast) imaju središnju ulogu u postizanju prosperiteta regije i njenih ljudi. Ipak, pomak prema višoj pravdi, mirnom i održivom društvu će zahtijevati pažnju usmjerenu na harmoničnu dinamiku između materijalnih i nematerijalnih (ili moralnih) dimenzija potrošnje i proizvodnje. Kasnije, posebno, bit će neophodno postavljanje temelja za pravedne i mirne ljudske odnose; to uključuje stvaranje znanja, uzgoj povjerenja i vjerodostojnosti, iskorjenjivanje rasizma i nasilja, promociju umjetnosti, ljepote, nauke, kao i sposobnost za suradnju i mirno rješavanje sukoba.

U tom svjetlu, također je važno naglasiti odnos između proizvodnje i zaposlenosti kao kritične dimenzije jake ekonomije. Prečesto, povećanje produktivnosti prati delokalizacija ili tranzicija po automatizaciji i na taj način, raste stepen nezaposlenosti. Istomišljeni fokus na maksimizaciju profita je također procijenio smanjenje radne snage, gdje god je to moguće. Prema sadašnjem sistemu, nezaposlenost i potcijenjena zaposlenost su ogromni, a većina svjetskog stanovništva ne zarađuje dovoljno za podmirenje osnovnih životnih potreba. Oni koji žive u siromaštvu, nemaju sredstva pomoću kojih bi se izrazila u takvom sistemu. Održivu proizvodnju ne čini samo „zelenija tehnologija“ nego, treba uključivati sisteme koji omogućavaju svim ljudima da sudjeluju u procesu proizvodnje. U takvom sistemu, svi su producenti, i svi imaju priliku zaraditi (ili primiti, ukoliko nisu u mogućnosti zaraditi) dovoljno da bi se zadovoljile njihove potrebe. Više nego jednostavno, dobra proizvodnje se obogaćuju i zadovoljavaju se osnovne životne potrebe, rad daje ulogu u zajednici i razvoju vlastitih talenata, rafinira se karakter, služeći i pridonoseći napretku društva.

Tehnološki razvoj

Okvir za Programe ističe važnost transfera tehnologije i dijeljenje znanja za postizanje održivog stepena potrošnje i proizvodnje. Ipak, većina tehnološkog razvoja potaknuta je tržišnim silama koje nisu odraz osnovnih potreba naroda svijeta. Osim toga, naglasak je na transferu tehnologije bez popratnih napora za povećanje sudjelovanja u generaciji a primjena znanja može služiti samo da proširi jaz između bogatih i siromašnih—„graditelji“ i „korisnici“ tehnologije. Razvijanje sposobnosti za prepoznavanje tehnoloških potreba i za tehnološke inovacije i adaptacije—u svjetlu društvenih potreba i ekoloških ograničenja—bit će od vitalnog značaja za društveni napredak. Transformacija složenih društvenih stvarnosti zahtijevat će razvoj institucionalnih kapaciteta unutar lokalnog stanovništva kako bi se stvorilo i primijenjivalo znanje na način koji se bavi specifičnim potrebama te populacije. Ovo pitanje institucionalne sposobnosti (npr. osnivanje regionalnih centara za istraživanje i obuku) predstavlja velik izazov za održivi razvoj. Ako se, međutim, ispuni, rezultat će biti prekinuti sadašnji neuravnoteženi protok znanja u svijetu i ograditi razvoj od loše koncipiranog procesa modernizacije. „Moderna“ tehnologija će biti obilježena orijentacijom prema rješavanju lokalno definiranih potreba i prioriteta koji uzimaju u obzir i materijalne i moralne prosperitete društva u cjelini.

Obrazovanje

Okvir za Programe identificira obrazovanje i izgradnju institucionalnih kapaciteta kao dva od programa koja bi mogla podržati provedbu održivih obrazaca potrošnje i proizvodnje. Ipak, ako to utiče na duboke promjene u svijesti ljudi i u strukturama društva (potrebne za pomak ka održivosti), o prirodi obrazovnih procesa morat će se razmisliti. Kao polazna tačka, program obrazovanja mora se temeljiti na jasnoj viziji o vrsti društva u kojem želimo živjeti; i o vrsti pojedinaca koji će se tu naći. Treba pomoći učenicima da razmisle o svrsi života i pomoći im da istupe iz svojih kulturnih stvarnosti kako bi razvili alternativne vizije i pristupe problemima i razumjeli višestruke posljedice njihovog ponašanja te prilagoditi iste u skladu s tim.

Same škole moraju postati učesnici u procesima društvene transformacije. Nastavni plan i program ne može jednostavno imati za cilj prenijeti relevantna znanja i vještine; cilj bi trebao biti razviti ogromni potencijal svojstven ljudskom biću. Pojedinci moraju pomagati kanalizaciji tog potencijala prema svojima zajednicama i napretku društva u cjelini. Stepen svijesti i istinski duh službe i suradnje zahtijevi su transformacije individualnih ponašanja, a institucionalne snaga u smjeru održivosti, zahtijevat će transformaciju obrazovnih procesa proporcionalnu zadatku nadohvat ruke.

Pristup Bahá’í zajednice kulturnoj transformaciji

Kulturna preobrazba uključuje namjerne promjene u pojedinim izborima i u institucionalnim strukturama i normama. Za više od deset godina, Bahá’í zajednica širom svijeta je nastojala sistematično utjecati na transformaciju među pojedincima i zajednicama u svijetu—inspirirati i izgraditi kapacitete službe. Okviri za djelovanje koji vode ove aktivnosti su ukorijenjeni u dinamiku učenja—karakterizira ih djelovanje, razmišljanje, i savjetovanje. U hiljadama zajednica, Bahá’í vjernici su pokrenuli procese na susjedskoj razini koji nastoje osnažiti osobe svih dobi kako bi prepoznali i razvili svoje duhovne sposobnosti11 i usmjerili svoju kolektivnu energiju prema poboljšanju svoje zajednice. Svjesni težnji djece svijeta i njihovih potreba za duhovnim obrazovanjem, oni su počeli sa dječijim časovima koji se fokusiraju na polaganje temelja plemenitog i čestitog karaktera. Za mlade u dobi od 11 do 14 godina, stvoreno je okruženje za učenje koje im pomaže da formiraju svoj moralni identitet u ovom kritičnom trenutku njihovog života i da razviju vještine koje jačaju kanaliziranje konstruktivne i kreativne energije usmjerene prema poboljšanju vlastite zajednice. Svi su pozvani da sudjeluju u malim grupama participativnog učenja temeljnih pojmova i tema kojima se potiču pojedince da postanu agenti promjena u svojim zajednicama dinamikom učenja i orijentacijom na službu.

Pristup razvoju nastavnog plana i programa za ove aktivnosti nije jedan od dizajnova, terenskih ispitivanja i ocjenjivanja; to je prvi korak koji treba poduzeti u pisanju bilo kakvog seta materijala kada iskustvo proizlazi iz korijena akcije kao odgovor na posebne potrebe razvoja. Nastavni plan i program su materijali koji se stalno rafiniraju u svjetlu novih znanja i spoznaja. Kulturne promjene koje se odvijaju su očituju većom sposobnošću za obavljanje kolektivne akcije, da se osoba vidi kao agent promjena u zajednici, kao ponizni učenik, kao aktivni sudionik u stvaranju, širenju i primjeni znanja. Kontinuirani ciklus učenja kroz akciju, razmišljanje i savjetovanje podiže svijest o potrebama i resursima širom zajednice, kao i jačanje mehanizama za kolektivno djelovanje i promišljanje.

Osim toga, stručnjaci različitih područja su se udružili u organizacijama koje su inspirirane Baha’i načelima i vrijednostima rada za održivu potrošnju i proizvodnju. Europski Baha’i Poslovni forum i povezana tijela u drugim regijama rade s poslovnim čelnicima na razmotranju društvene svrhe van profita, uključujući održivost u procesima proizvodnje i korporativne odgovornosti. Međunarodni Forum Okoliša12 dugo je promovisao održive načine života i više etičku potrošnju, uključujući sudjelovanje u bivšoj Mreži potrošnje stanovništva u Europi, a sadašnjem Partnerstvu za obrazovanje i istraživanje odgovornog življenja13.

Pokret za ponovno definisanje kulturnih normi u svjetlu potrebne pravde i održivosti je u toku. U različitim mjerama, vodeće kulturne institucije, uključujući vladine, obrazovne ustanove i medije, kao i poslovne, vjerske i organizacije civilnog društva donose vrijednosti održivosti na čelu javne svijesti. Šira vizija ljudske svrhe i prosperiteta kreće od periferije prema središtu javnog diskursa. Postalo je jasno da će put do održivosti biti jedan od procesa osnaživanja, suradnje i neprestanih ispitivanja, učenja i djelovanja u svim regijama svijeta. Bit će oblikovan iskustvima žena, muškaraca, djece, bogatih,siromašnih, vladara i vladajućih kada svakome bude omogućeno da obnaša svoju zasluženu ulogu u izgradnji novog društva. Kako se povlači plima konzumerizma, nesputane potrošnje, ekstremno siromaštva i marginalizacije opadaju, otkriva se ljudski kapacitet za pravdu, uzajamnost i sreću.

  1. Glavni cilj 10-ogodišnjih Okvira za programe je da bude globalni okvir za djelovanje na održivosti potrošnje i proizvodnje (SCP) da bi se zemlje mogle priključiti i obvezati se da se ubrza pomak prema održivoj potrošnji i načinu proizvodnje, a time da se promovišu socijalni i ekonomski razvoj unutar nosivog kapaciteta ekosistema i de-povezivanje ekonomskog rasta i uništavanja okoliša. Glavni izazov je osigurati ne samo ključne programe okvira, nego i mehanizme njihovog provođenja (npr. financijsku podršku, izgradnju kapaciteta, i tehničku pomoć). Pogledajte: Predloženi Ulaz u CSD 18 i 19 na 10-ogodišnjim okviru programa održive potrošnje i proizvodnje. Treće Javni Nacrt (2. septembar 2009). Pripremljen od strane Marrakech Process tajništva: UN-ov Odjel za ekonomska i socijalna pitanja (UNDESA) i UN Program za okoliš (UNEP) ).[http://esa.un.org/marrakechprocess/pdf/Draft3_10yfpniputtoCSD2Sep09.pdf]
  2. „Primjena Cjeloživotne perspektive na ekonomski sistem može osigurati način da se strukturira cjelokupni odnos 10YFP, kao i identificiraju jasne ulazne tačke za akcije, kao i glumce. Dopušten je za jedan fokus na proizvodnju ili potrošnju, ili integrirani fokus na oba, uzimajući u obzir ekonomske, društvene i ekološke utjecaje proizvoda i usluga tokom njihovog cijelog životnog ciklusa. Budući da se temelji na ukupnom korištenju sredstava koja idu u proizvodnju dobara i pružanje usluga, kao i rezultirajući emisijom i otpadom, to je perspektiva životnog ciklusa koja nudi ukupnu sliku svih ulaznih tačaka za sanaciju, kao i moguće sinergijske intervencije u lancu proizvodnje i potrošnje.“ Predloženi Ulaz na CSD 18 i 19 na Okvirima 10-ogodišnjih programa (vidi bilješku 1).
  3. Ibid.
  4. „Ogromna energija raspršena i potrošena na rat, bilo ekonomski ili politički, bit će osvještena takvim krajevima što će proširiti raspon ljudskih izuma i tehničkog razvoja, povećati produktivnosti čovječanstva, do istrebljenja bolesti, do proširenja naučnih istraživanja, podizanja standarda fizičkog zdravlja, oštrenje i profinjenost ljudskog mozga, do eksploatacije neiskorištenih i neospornih resursa planete, do produljenja ljudskog života, s ciljem unapređenja svih drugih agencija koje mogu stimulirati intelektualni, moralni i duhovni život cijele ljudske rase.“ Shoghi Effendi, The World Order of Bahá’u’lláh (Wilmette: Baha’i Publishing Trust, 1991). (http://reference.bahai.org/en/t/se/WOB/wob-56.html).
  5. Prema Institutu Worldwatch, potrošnja rashoda po osobi se gotovo utrostručila između 1960 i 2006. (Worldwatch Institute, State of the World 2010: Uspon i pad potrošačkih kultura. New York: WW Norton & Company, 2010.) 60 milijardi tona sredstva se izdvajaju godišnje—50 % više nego prije 30 godina. (Tim Jackson, Prosperitet bez rasta? Prelaz na održivo gospodarstvo. London: Komisija održivog razvoja mart 2009; http://www.sd-commission.org.uk/publications/downloads/prosperity_without_growth_report.pdf). Procjena Millennium Ekosistema 2005 je otkrila da oko 60% usluga ekosistema—klime, obezbjeđivanje svježe vode, obrada otpadnih voda, hrana iz ribarstva, itd.—su degradirane ili se neodrživo koriste. (Procjena Millennium Ekosistema, ekosistemi i dobrobiti čovječanstva: Sinteza. Washington, DC: Island Press, 2005)
  6. Akcija Pomoći (Velika Britanija). Činjenice. (http://www.actionaid.org.uk). Pogledajte također: Sperling, Gene B. (Direktor Centra za opće obrazovanje, SAD). Slučaj Univerzalnog Osnovnog Obrazovanja za svijet najsiromašnijih dječaka i djevojčica. Novembar 2005. (Vijeće za vanjske odnose, http://www.cfr.org).
  7. Centar za kontrolu i prevenciju bolesti. Ekonomske činjenice o američkom duhanu i njegovom korištenju (Navedeni podaci 2005). [http://www.cdc.gov/tobacco/data_statistics/fact_sheets/economics/econ_facts/index.htm]
  8. Ujedinjeni narodi. Priopćenje za javnost. Glavni tajnik poziva 30 milijardi dolara za restrukturisanje svjetske poljoprivrede, stvaranje dugoročne sigurnosti ishrane. 30. Novembar 2008. [http://www.un.org/esa/ffd/doha/press/foodsideevent.pdf]
  9. „Procjenjeni trošak za zatvaranja jaza između najnovijih trendova i onoga što je potrebno kako bi se zadovoljili ciljani dometi je od 10 – 18 milijardi dolara godišnje.“ Odjel Ujedinjenih nacija za javno informisanje. Priopćenje za javnost. Glavni tajnik, navodi područja koja ‘vape za akciju’ unaprijeđenja provedbe za vodu i za sanitarni dnevni red. 25. septembar 2008. [http://www.un.org/News/Press/docs/2008/sgsm11813.doc.htm].
  10. Međunarodni institut za strateške studije. [http://www.iiss.org/whats-new/iiss-in-the-press/february-2010/report-military-spending-unaffected-by-recession/]
  11. Baš kao što fizičko tijelo posjeduje fizičke sposobnosti za kretanje, rast, itd., tako duša ima kapacitete, koji mogu biti svjesno razvijeni. Ti kapaciteti uključuju ljudsku svijest; snaga uma i racionalnog razmišljanja; sposobnost za ljubav; snaga volje; i sposobnost da se pokrene i održi akcija za dobrobit društva, da spomenemo samo nekoliko.
  12. Međunarodni forum okoliša: http://www.iefworld.org
  13. Partnerstvo za edukaciju i istraživanje o odgovornom dnevni: http://www.hihm.no/hihm/Prosjektsider/CCN/PERL

Izvor: http://www.bic.org/statements/rethinking-prosperity-forging-alternatives-culture-consumerism (en)