Koncept dvojake moralne svrhe—da se razviju čovjekovi inherentni potencijali i da se doprinese transformaciji društva—daje važan os obrazovnog procesa. Dok se ispituje utjecaj koji oblikuje umove mladih i adolescenata, postaje očigledno da mnoge snage uzgajaju pasivnost i želju da se zabavljaju. Da bi izazvala ove trendove, svjetska Bahá’í zajednica je nastojala da razvije kulturu koja promoviše nezavisan način razmišljanja, proučavanja i djelovanja, u kojem studenti sebe vide kao ujedinjeni željom da rade za zajedničko dobro, podržavaju jedni druge i napreduju zajedno, s poštovanjem prema znanju koje svako posjeduje.
Obrazovanje mladih i adolescenata u službi zajednice
Doprinos Bahá’í Međunarodne Zajednice 45. zasjedanju Povjerenstva UN-a za stanovništvo i razvoj
16. februar 2012
New York
Bahá’í Međunarodna Zajednica pozdravlja mogućnost da ponudi svoj doprinos raspravi 45. zasjedanja UN-ove Komisije za stanovništvo i razvoj na temu ‘Mladi i adolescenti.’ Drago nam je da je Komisija izabrala da se fokusira na taj središnji period ljudskog razvoja, čija skupina ne broji manje od 1 milijarde ljudi dobi između 10 i 19 godina [i]. Ovo je kritično razdoblje ličnih promjena tokom kojeg mladi ljudi počinju svjesno istraživati i primijenjivati svoja znanja, vrijednosti i uvjerenja o individualnom i kolektivnom životu. Tokom tog perioda, oni preuzimaju nove odgovornosti – pokazujući brigu o kući, pridonoseći porodičnim prihodima, i postaju protagonisti promjene u svojim zajednicama i narodima. Do kraja tog razdoblja, mnogi preuzimaju punu odgovornost odraslih.
Planirani rast svjetske populacije predstavlja ne samo izazove, nego i mnogobrojne mogućnosti za vlade i narode svijeta. U 56 zemalja, polovina stanovništva je starosti ispod 20 godina [ii]. Današnje statistike imaju sumornu sliku ove grupe: polovina živi u siromaštvu; četvrtina opstaje na manje od jednog ili jednom dolaru dnevno. U 2009-oj, 67 miliona djece osnovnoškolca i 72 miliona djece uzrasta niže srednje škole nisu bili formalno obrazovani – većinom djevojke.[iii] Iako su izazovi zastrašujući, mladi ljudi nisu žrtve drugih čiji problemi trebaju rješenje. Nasuprot tome, ova dobna skupina predstavlja ogroman izvor intelektualnih i društvenih potencijala koji čekaju da se razviju i usmjere prema društveno-konstruktivnim svrhama.
Budućnost današnjeg društva zavisit će u velikoj mjeri od načina na koji su obrazovni programi i metode dizajnirani kako bi oslobodili latentni potencijal mladih i pripremili ih za svijet koji će naslijediti. Povezanost između obrazovanja i individualne i kolektivne dobrobiti je dobro uspostavljena i potvrđena je u ICPD Programu aktivnosti [iv], kao i u Svjetskom programu djelovanja za mlade [v]. Naš doprinos ovoj sjednici Komisije fokusiran je na određenu dimenziju obrazovanja, zvanu obrazovanje u službi zajednice, koje je, u našem iskustvu, ključno za transformaciju pojedinca i života zajednice. Poznato je da sile koje utječu na intelektualni i emocionalni razvoj djeteta nisu ograničene samo na učionicu. Sile djeluju na mlade kroz medije, tehnologiju, porodicu, vršnjake, širu zajednicu i druge društvene institucije koje prenose poruke koje mogu biti jačanje u nekim aspektima a kontradiktorne u drugim, što doprinosi zbunjenosti mnogih mladih – o identitetu, moralnim svrhama i društvenim stvarnostima. Kao takvo, formalno obrazovanje treba da ide dalje od onog cilja da se pomogne mladim ljudima na način da mi se osigura unosan posao. Obrazovni procesi trebaju pomoći mladima da prepoznaju i izraze svoje potencijale, razvijajući u njima sposobnost da doprinesu duhovnom i materijalnom prosperitetu svojih zajednica. Zaista, čovjek ne može u potpunosti razviti svoje talente i sposobnosti izolirajući se od drugih.
Koncept dvojake moralne svrhe—da se razviju čovjekovi inherentni potencijali i da se doprinese transformaciji društva—daje važan os obrazovnog procesa. Dok se ispituje utjecaj koji oblikuje umove mladih i adolescenata, postaje očigledno da mnoge snage uzgajaju pasivnost i želju da se zabavljaju. Takve sile doprinose formiranju čitave generacije spremne da bude vođena onim koji će vješto uticati na površne emocije. Mnogi obrazovni programi doživljavaju mlade kao puke kutije informacija. Da bi izazvala ove trendove, svjetska Bahá’í zajednica je nastojala da razvije kulturu koja promoviše nezavisan način razmišljanja, proučavanja i djelovanja, u kojem studenti sebe vide kao ujedinjeni željom da rade za zajedničko dobro, podržavaju jedni druge i napreduju zajedno, s poštovanjem prema znanju koje svako posjeduje.
Iako uslovi variraju od zemlje do zemlje i od zajednice do zajednice—bilo ruralni ili urbani, materijalno bogati ili siromašni, mirni ili nesigurni—središte znanja za procvat mladih i adolescenata ostaje nepromijenjeno. Pristup znanju je pravo svakog ljudskog bića. Odgovornost prema stvaranju novih znanja i primjenjivanju istih na društveno-koristan način počinje na ramenima svake mlade osobe. Na isti način, stvaranje ambijenta za ovaj proces je dužnost svake vlade. Bez pristupa znanju, značajno učešće mladih u poslovima svojih zajednica nije moguće. Primarni fokus obrazovnog procesa, onda, mora biti izgradnja kapaciteta među mladim ljudima da u potpunosti učestvuju kao protagonisti društvenog napretka.
Značajno učešće također ima izgled sigurnog i produktivnog zapošljavanja. Obrazovanje koje nije usađeno u svijest mladih o njihovim sopstvenim potencijalima, njihovoj ulozi aktivnih građana, i potrebama njihove zajednice, dodatno slabi izglede mladih ljudi za zapošljavanje. Ovo dolijeva ulje na vatru obrazovanih mladih ljudi od ruralnih do urbanih područja, i od neindustrijalizovanih do industrijalizovanih zemalja. Mladi ljudi, iako često doživljavani kao jednostavni korisnici obrazovanja, moraju biti uključeni u razvoj obrazovnog sistema, čime se pomaže usklađivanje sadržaja i metodologije obrazovnih procesa s potrebama i težnjama njihovih zajednica. Ova hitna potreba je dodatno naglašena brzim stopama rasta mladih i adolescentnih populacija u nekim dijelovima svijeta.
Da bi mladi igrali svoju važnu ulogu, nejednakosti pristupa djevojčica kvalitetnom obrazovanju moraju biti riješene. Kao što je već više puta potvrđeno, obrazovanje djevojčica ima ‘multiplikatorski efekat'—rezultira smanjenom šansom za rano stupanje u brak, povećava vjerojatnoću informisanja djevojčica i aktivnu ulogu u planiranju porodice, smanjenje novorođenčadi i smrtnosti majki, poboljšano učešće djevojaka u socijalnim, ekonomskim i političkim odlučivanjima, i promociju ekonomskog prosperiteta. Ovo je posebno bitno u dijelovima svijeta gdje su adolescentice u braku i počinju da rađaju. Potreba da se prošire obrazovne mogućnosti za djevojke počinje razumijevanjem da je ravnopravnost muškaraca i žena, dječaka i djevojčica temeljna istina o ljudskoj stvarnosti, a ne samo poželjno stanje koje treba ostvariti za dobrobit društva. Njihovo puno učešće u sferama prava, politike, nauke i tehnologije, trgovine, i religije, da navedemo samo neke, je potrebno za stvaranje društvenog poretka prosvijetljenog doprinosom i mudrošću polovine svjetske populacije. Kako su žene jedan od najmoćnijih utjecaja na zdravlje i dobrobit djece, nedostaci u obrazovanju majke, će, u većini slučajeva, biti umnoženi u slijedećim generacijama. Vlade, onda, moraju kroz svoje obaveze zabraniti nepravedne prakse čedomorstva, prenatalni izbor spola, sakaćenje ženskih genitalija, trgovinu djevojčicama i upotrebu djevojčica u prostituciji i pornografiji, te provoditi zakone kako bi se osiguralo da se u bračnu zajednicu stupi samo uz slobodan i potpun pristanak oba partnera. Sveobuhvatni cilj se mora okrenuti korijenima rodnih predrasuda, tako da svi ljudi mogu obnašati svoju pravu ulogu u transformaciji društva.
Investicije koje vlade ulažu u obrazovanje i zdravlje svoje omladine i adolescenata ne predstavljaju ništa drugo nego ulaganje u stabilnost, sigurnost i prosperitet samog naroda. Obrazovni pristupi i metode, vođeni potrebama i težnjama zajednica, uz podršku porodice i socijalnih ustanova, i inspirisani sviješću neprocjenjivih latentnih potencijala svakog djeteta, probudit će ne samo intelektualne sposobnosti, nego i uloge mladih i adolescenata kao protagonista promjena u svojim zajednicama i u svijetu.
[i] Svjetska fondacija stanovnika. Mladi ljudi. http://www.wpf.org/reproductive_rights_article/facts.
[ii] UN-ov Odjel za ekonomska i socijalna pitanja. Divizija stanovništva. Svjetska populacija Starenja 2009. (ST/ESA/SER.A/295). New York, 2010. U 47 zemalja, 40-50% stanovništva je u dobi između 0 i 14. (US Glaboalna zdravstvena politika. Stanovništvo mlađe od 15 (posto). 2011. http://www.globalhealthfacts.org/data/topic/map.aspx?ind=82#table. Pristupljeno 9. Jan 2011.)
[iii] UNICEF-a i UNESCO-ov Institut za statistiku. Globalna inicijativa za Djecu izvan škola. http://www.uis.unesco.org/Education/Documents/OOSCI_Flyer_Aug2011.pdf. Avgust 2011. (Procjenjuje se da oko 10 miliona djece u subsaharskoj Africi napušta osnovnu školu svake godine.)
[iv] U ICPD (Međunarodna konferencija o stanovništvu i razvoju) Program akcije navodi da je, „Odnos između obrazovanja i demografskih i društvenih promjena jedan od međusobno-zavisnih. Postoji blizak i složen odnos između obrazovanja, bračnih godina, plodnosti, smrtnosti, mobilnosti i aktivnosti. Povećanje obrazovanosti žena i djevojaka doprinosi većem osnaživanju žena ka odlaganju dobi braka i smanjenju veličine porodice. Kada su majke bolje obrazovane, stopa preživljavanja djece ima tendenciju porasta. Širi pristup obrazovanju je također faktor unutrašnjih migracija i sastav radnog stanovništva. […] Obrazovanje je također sredstvo kako bi se omogućilo pojedincu da dobije pristup znanju, što je preduslov za suočavanje, za bilo koga ko to želi, s današnjim složenim svijetom. Smanjenje plodnosti, morbiditet i stopa mortaliteta, osnaživanje žena, poboljšanje kvaliteta radnog stanovništva i promocija istinske demokratije u velikoj mjeri su potpomognuti napretkom u obrazovanju.“
[v] Generalne skupštine. 91. plenarne sjednice. Svjetski program o borbi za mlade u 2000. (A/RES/50/81). 14 Decembar 1995.
Izvor: http://www.bic.org/statements/youth-and-adolescents-education-service-community (en)
