Koncept dvojake moralne svrhe—da se razviju čovjekovi inherentni potencijali i da se doprinese transformaciji društva—daje važan os obrazovnog procesa. Dok se ispituje utjecaj koji oblikuje umove mladih i adolescenata, postaje očigledno da mnoge snage uzgajaju pasivnost i želju da se zabavljaju. Da bi izazvala ove trendove, svjetska Bahá’í zajednica je nastojala da razvije kulturu koja promoviše nezavisan način razmišljanja, proučavanja i djelovanja, u kojem studenti sebe vide kao ujedinjeni željom da rade za zajedničko dobro, podržavaju jedni druge i napreduju zajedno, s poštovanjem prema znanju koje svako posjeduje. Obrazovanje mladih i adolescenata u službi zajednice Doprinos Bahá’í Međunarodne Zajednice 45. zasjedanju Povjerenstva UN-a za stanovništvo i razvoj 16. februar 2012 New York Bahá’í Međunarodna Zajednica pozdravlja mogućnost da ponudi svoj doprinos raspravi 45. zasjedanja UN-ove Komisije za stanovništvo i razvoj na temu ‘Mladi i adolescenti.’ Drago nam je da je Komisija izabrala da se fokusira na taj središnji period ljudskog razvoja, čija skupina ne broji manje od 1 milijarde ljudi dobi između 10 i 19 godina [i]. Ovo je kritično razdoblje ličnih promjena tokom kojeg mladi ljudi počinju svjesno istraživati i primijenjivati svoja znanja, vrijednosti i uvjerenja o individualnom i kolektivnom životu. Tokom tog perioda, oni preuzimaju nove odgovornosti – pokazujući brigu o kući, pridonoseći porodičnim prihodima, i postaju protagonisti promjene u svojim zajednicama i narodima. Do kraja tog razdoblja, mnogi preuzimaju punu odgovornost odraslih. Planirani rast svjetske populacije predstavlja ne samo izazove, nego i mnogobrojne mogućnosti za vlade i narode svijeta. U 56 zemalja, polovina stanovništva je starosti ispod 20 godina [ii]. Današnje statistike imaju sumornu sliku ove grupe: polovina živi u siromaštvu; četvrtina opstaje na manje od...
Da bi bolje razumjeli prosperitet, moramo preispitati pretpostavke ljudske prirode kao robova vlastitog interesa, i umjesto toga shvatiti da su fakulteti potrebni za izgradnju pravednijeg i održivog društvenog poretka—umjerenost, pravda, ljubav, razum, žrtva i služenje za opće dobro-su univerzalne sposobnosti koje treba uzgajati. Promišljeni prosperitet: Osmišljavanje alternative do kulture konzumerizma Doprinos Bahá’í Međunarodne zajednice 18. zasjedanju Komisije Ujedinjenih naroda o održivom razvoju 3. maj 2010 New York Pitanje održive potrošnje i proizvodnje… morat će biti razmatrana u širem kontekstu bolnog društvenog reda—okarakterisanog nametanjem, nasiljem, sukobim i nesigurnošću—kojeg je dio. Uzmemo li u obzir klimatske promjene, uništavanje okoliša, i sputavajuće krajnosti bogatstva i siromaštva, transformacija od kulture nesputanog konzumerizma do kulture održivosti je uzela maha uveliko zahvaljujući naporima organizacija civilnog društva i vladinim agencijama širom svijeta. Pored informativne politike i „zelenije tehnologije“, transformacija će zahtijevati žarki pregled našeg razumijevanja ljudske prirode i kulturnih okvira koji vode institucije vlasti, poslovanja, obrazovanja i medija širom svijeta. Pitanja o tome šta je prirodno i pravedno trebaju biti kritički preispitana. Pitanje održive potrošnje i proizvodnje, pod razmatranjem Komisije, morat će biti razmatrana u širem kontekstu bolnog društvenog reda—okarakterisanog nametanjem, nasiljem, sukobim i nesigurnošću—kojeg je dio. U svom doprinosu Komisijskom pregledu 10-ogodišnjih okvira programa1 o održivoj potrošnji i proizvodnji, Baha’i međunarodna zajednica bi željela, prvo, da pokaže prednosti razvijanja ovih Okvira, i drugo—u skladu s vizijom gore navedenom—identificirati pitanja koja zahtijevaju daljnju razradu. U smislu njihovih prednosti: Okvir razmatra ekonomske, društvene i ekološke aspekte tranzicije prema održivoj potrošnji i proizvodnji, a time se razbija dugogodišnja kompartmenizaciju tih domena2; prepoznaju se unutarnje veze među temama Okvira (npr. obrazovanje, izgradnja institucionalnih kapaciteta, sudjelovanje žena, primjena autohtonog znanja,...
Mnogo posla je urađeno u pravnim i institucionalnim reformama, ali to samo po sebi nije dovoljno za stvaranje duboko ukorijenjene promjene potrebne za stvaranje kulture u kojoj vladavaju pravda i jednakost. Unutarnje i vanjske dimenzije ljudskog života su uzajamne, jedna ne može biti reformirana bez druge. Ova unutarnja, etička i moralna dimenzija se mijenja promovisanjem određenih moralnih sposobnosti u obrazovanju. Van zakonskih reformi: kultura i sposobnost u iskorijenjivanju nasilja nad ženama i djevojkama 2. juli 2006. godine New York … nemilosrdna epidemija nasilja nad ženama i djevojkama… i dalje nastavlja razaranje u svakom kutu svijeta. Po mnogim mjerenjima, status žena i djevojaka se u posljednjih 50 godina znatno poboljšao. Dostignuta je veća stopa pismenosti i obrazovanja, povećao se i njhov dohodak po glavi stanovnika, i istaknuta je uloga žena u profesionalnim i političkim sferama. Osim toga, obimne lokalne, nacionalne i globalne mreže žena uspjele su u postavljanju ženskih pitanja na globalni dnevni red i kataliziranju stvaranja zakonskih i institucionalnih mehanizama za rješavanje tih pitanja. Unatoč pozitivnom razvijanju, nemilosrdna epidemija nasilja nad ženama i djevojkama—ovjekovječena društvenim normama, vjerskim fanatizmom, i ekonomskim i političkim izrabljivanjem—i dalje nastavlja razaranje u svakom kutu svijeta. Kako se Međunarodna zajednica bori za provođenje zakona za zaštitu žena i djevojaka, evidentno je da masivna podjela još uvijek razdvaja zakonsku aparaturu i kulturu, utjelovljenu u našim vrijednostima, ponašanju i institucijama, potrebnim da bi se zaustavila epidemija. Alarmantno nasilje nad ženama i djevojkama odvija se protiv pozadine dva istovremena procesa koja karakteriziraju sadašnje globalno stanje. Prvi je proces raspadanja, koji na svakom kontinentu i svakom području ljudskog života otkriva nemoć otrcanih institucija, zastarjelih doktrina i nevjerodostojnih tradicija, i...
